Bazilika u Anžićima

Podno brežuljka Muntajana nedaleko od sela Anžići nalaze se ostaci ranokršćanske bazilike iz sredine 6. stoljeća.

Ostatke bazilike otkrio je 1972. godine Ante Šonje. Arheološka istraživanja pokazala su zanimljive poveznice s porečkom biskupskom palačom. Tlocrt prvog karta biskupije odgovara gotovo u potpunosti tlocrtu bazilike, a korišten je i istovrsni mramor, dovezen s grčkog otoka Prokonesosa, koji je korišten u porečkom bazilikalnom kompleksu. Stoga se izgradnja ovog objekta datira u isto razdoblje u kojem je nastao kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču, u sredinu 6. stoljeća.

Pretpostavlja se da je crkva bila posvećena sv. Agnezi. Podovi bazilike bili su pokriveni mozaicima geometrijsko–vegetabilnih motiva, dok su zidovi bili izvana pojačani lezenama. Unutrašnjost za razliku od klasičnih ranokršćanskih bazilika nije bila trobrodna već zidovima podijeljena u manje prostorije.

U bazilici se liturgija održavala do 7. stoljeća, kada se crkva, u vrijeme avarsko-slavenskih provala u Istru, napušta i nastavlja koristiti samo kao sklonište za pastire i zemljoradnike. Građevina se ponovno počela koristiti kao sakralni objekt u 11. stoljeću, kada je crkva djelomično obnovljena, a konačno se napušta između 15. i 17. stoljeća zbog epidemija kuge.

Info za posjetitelje