Arhiv Polesini

CILJ PROJEKTA JE OTKRIVANJE MANJE POZNATOG ARHIVSKOG FONDA KOJI S OBZIROM NA KOLIČINU I OČUVANOST MATERIJALA SPADA MEĐU NAJINTERESANTNIJE I NAJOBUHVATNIJE FONDOVE IZ MLETAČKOG RAZDOBLJA I NE SAMO.

Projekt

Arhiv obitelji Polesini, smješten u Trstu pri Istarskom društvu za arheologiju, povijest i zavičaj te pri konzervatorskom odjelu unutar sekcije Obitelji, sastoji se od brojnih dokumenata, karata i grafika iz mletačkog i kasnijeg razdoblja. 

Drevna istarska plemićka obitelj porijeklom iz Motovuna dva je stoljeća bila nastanjena u Poreču. Polesinijevi su bili građani Motovuna od 1378., plemići Kopra od 1677., Pule od 1722. i Poreča 1788. kada stječu titulu markiza. Već u 14. stoljeću ubiru desetinu u Motovunskim Novakima, Zamasku, Kaldiru, a 23. svibnja 1788. braća Marquardo, Gianpaolo, Francesco (biskup) i Matteo proglašeni su markizma Mletačke Republike i stječu pravo na ubiranje svih desetina Motovunskih Novaka i Zamaska na teritoriju Motovuna, dobivši na taj način mogućnost osnivanja feuda s karakteristikama markizata.

Kao nasljednici obitelji Scampicchio iz Motovuna u 17. stoljeću stekli su vlasništvo nad gospodarskim kompleksom Sv. Ivan od Šterne na Poreštini.

U 19. st. Polesini postaju vlasnici kaštela u Červaru, gospodarskog kompleksa koji se temeljio na vinogradarstvu, maslinarstvu, povrtlarstvu i stočarstvu.

Polesinijevi su se isticali po obnašanju prestižnih funkcija od srednjovjekovlja do suvremenosti, obilježivši sve aspekte istarske mikrohistorije.

Cilj projekta je otkrivanje manje poznatog arhivskog fonda koji s obzirom na količinu i očuvanost materijala spada među najinteresantnije i najobuhvatnije fondove iz mletačkog razdoblja i ne samo.

----------------------------------------------------------

Arhiv obitelji Polesini: građa za proučavanje povijesti Poreča

 

 U Arhivu Polesini moguće je idealno identificirati dvije skupine dokumenata: s jedne strane, dokumenti koji se odnose na obitelj prije premještanja biskupa Francesca Polesinija iz Pule u Poreč; a s druge strane, fond koji je nastao kad se os interesa obitelji preselila u Poreč i na njegov teritorij. Obitelj Polesini postala je referentna točka za lokalno vlastelinstvo u Poreču te je isplela mrežu interesa i strategija, toliko da će u jednom trenutku ta obitelj biti  poistovjećena sa samim gradom. Naše istraživanje usredotočilo se upravo na ovu drugu skupinu dokumenata, i to ne samo zato što je Zavičajni muzej Poreštine, kao institucija koja se bavi povijesnom, arheološkom i kulturnom baštinom Poreča i njegovog teritorija, zainteresiran za ove izvore, već i zato što su dokumenti ovog fonda ostali uglavnom neobjavljeni.[1] Arhiv, osim što sadrži dokumente izrađene za upravljanje obiteljskom imovinom, čuva i starije dokumente nastale iz drugih razloga, ali koji su se stopili u obiteljske papire. To su prvorazredni izvori za one koje žele rekonstruirati strukturu porečkog teritorija između 17. i 19. stoljeća, periodu u kojem nastaju imovinski odnosi i priroda društvenih odnosa.

Sačuvani dokumenti omogućuju višestruke putove istraživanja. Od prvog ispitivanja izvora, prateći objavljene dokumente[2], moguće je razlikovati neke homogene zbirke, koje odgovaraju velikim imanjima koja su Polesini posjedovali u Poreču i u njegovoj okolici. Imanje Červar Polesini su kupili 1783. godine od obitelji Labia.[3] Prijenos ove imovine sadržan je u papirima popisanim pod brojem 168, pod naslovom Carte riguardanti lo territorio di Cervera. Acquisto di beni, fabbriche, chiesola e livelli attivi venduti dalla famiglia Labia ai Polesini 1662-1873. (Radovi koji se tiču teritorija Červara. Kupnja robe, tvornica, crkava i aktivnih razina koje je obitelj Labia prodala obitelji Polesini 1662-1873). Ovaj fond sadrži i akte o imanju koji su se ticali prethodnih vlasnika: obitelj Barbarigo, koja je sagradila dvorac i obitelji Labia koja ga je kasnije kupila, kao i određene sporove oko zakupa zemlje, što se može zaključiti iz spisa broj 169 naslovljenim Per Mazolin e Capello contro Labia. Atti relativi agli affittuari Cappello e Manzolin dei beni di Cervera 1738-1773 (Za obitelji Mazolin i Capello protiv obitelji Labia. Akti koji se odnose na stanare Cappello i Manzolin imovine u Červaru 1738-1773). Povezano s posjedom u Červaru bilo je i zemljište u mjestu Grimania, kojeg je obitelj Colletti prodala u zamjenu obitelji Bevilacqua, ali na kojoj su Polesini imali pravo preče kupovine.[4] Nastao je spor, kako doznajemo u inventaru pod brojem 159, naslovljen Carte delle differenze accadute colla Bevilacqua per Cervera (Karte razlika koje su se dogodile s obitelji Bevilacquom za Červar). Radi se, kao što je već spomenuto, o pitanju koje se pojavilo između Maure Artusi, udovice pokojnog Giuseppea Bevilacque, i Marquarda Polesinija zbog neplaćenih računa. Spis je vrlo zanimljiv jer sadrži izvatke iz općinskog statuta Poreča iz 1481. godine.[5] Što se tiče dokumenata iz 19. stoljeća koji se tiču Červara, to su računovodstveni i administrativni materijali. Radi se o spisima, tzv. Vecchette di registrazione mensili dell'amministrazione di Cervera (Spisi o mjesečnim registrima uprave Červara) koji obuhvaćaju razdoblje od 1807. do 1845. godine. Iz fonda se da zaključiti da je prihod ostvaren od prodaje i prometa poljoprivrednih proizvoda, od sječe drva (br. 403 Taglio della legna nel bosco di Cervera 1810-1834) te od najma zemlje i posjeda (farmi) (br. 401 Affittanze di terren e stanzie nella tenuta di Cervera 1794-1818). Istoimena luka također je bila dio posjeda Červara. Bila je to drevna luka koja se koristila još od rimskog doba i koja se kasnije spominje u dokumentima iz 13. stoljeća, a bila je najveća izvangradska luka za utovar drva, u kojoj su se nalazili carigadori i ceste kroz šume na teritorijama Vižinade, Višnjana i Nove Vasi. Luka je oduvijek imala gostionicu i ured za zdravlje. Kada je obitelj Polesini kupila imanje Červar, dobila je povlašteni koncesijski ugovor na luku. Konoba koju su unajmili bila je u njihovom vlasništvu, a nad lukom su uživali feudalna prava. Kako bi shvatili njihovu ulogu u rekonstrukciji luke početkom 19. stoljeća vrlo je važan spis br. 402 Affittanze dell'osteria, caricatori e diritti di scalo del porto di Cervera; casino sanitario (Iznajmljivanje konobe, brodari i prava na luku Červar; zdravstveni kasino). Dobro je poznato opredjeljenje nekih članova obitelji Polesini u podizanju razine poljoprivrednih znanja za poboljšanje prinosa zemlje. Među njima se posebno ističe ime Giovannija Paola Serena Polesinija (1739.-1829.), brata biskupa Francesca Polesinija, poznatog učenjaka Istre iz kraja 18. stoljeća. On je predsjedao ekonomsko-književnom akademijom u Kopru te napisao djela o maslinarstvu, trgovini i ekonomsko-političkoj situaciji u Istri.[6] Među prvima je shvatio važnost uvođenja uzgoja krumpira u Istru.[7] U Arhivu Polesini nalaze se spisi Giana Paola Serena Polesinija inventirani pod br. 399, Considerazioni economiche agrarie sulla tenuta di Cervera di G. Paolo Polesini (Poljoprivredna ekonomska razmatranja o imanju G. Paola Polesinija u Červaru). Tekst je zanimljiv jer pokazuje napor i predanost obitelji Polesini da transformiraju imanje u Červaru u model upravljanja zemljištem, u skladu s tadašnjim idejama kasnog prosvjetiteljstva.

Vlasništvo nad otokom Sv. Nikole vrlo je prisutan u spisima Arhiva Polesini. Relativni dokumenti vezani za tu temu sadržani su uglavnom u spisima pod brojevima 170-176. Moguće je rekonstruirati cjelokupni postupak prodaje otoka Sv. Nikole od obitelji Colletti, spis br. 173 Documenti in copia e trascrizione della compravendita dello scoglio di S. Nicola ed altri beni siti in Parenzo e Cervera (Kopije dokumenata i transkripcija prodaje otoka Sv. Nikole i druge imovine koja se nalazi u Poreču i Červaru). Drugi spis prikazuje stanje samostana prije nego što je postao vlasništvo obitelji Coletti i Polesini. Riječ je o popisu imovine nastala nakon smrti posljednjeg rektora samostana Giuseppea Battaglie koji nosi datum 1769. (Inventario 174). U ovoj knjižici nalaze se različiti spisi koji počinju od 1658. godine. Prije nego što je obitelj Polesini sagradila dvorac na otoku - Villa Isabella, čija je gradnja dovršena 1888. godine, bili su vlasnici kuće smještene blizu samostana. Kao što je već spomenuto, u Arhivu Polesini postoje dokumenti koji se odnose na prethodne vlasnike, tako da možete pronaći opis otoka kojeg su naručila braća Colletti. Spis br. 172: Descrizione fatta dal signro Francesco Duodo perito fiscale il 14 ottobre 1881, per commissione dell'ecc. mo aggionta sopra Monasteri dello scoglio chiamato S. Nicolò esistente in faccia la città di Parenzo, e di tutti li beni abnnessi furono una volta del soppresso monastero di S. Nicolò del lido di Venezia acquistati dalli nobili signori conti fratelli Coletti l'anno 1775. Copiata e riordinata con dilegenza la presente descrizione da me Lodovico Piccoli q. Alberto cancelliere e procuratore delle detti conti fratelli. L'anno 1790. 

Godine 1789., na zahtjev Marquarda Polesinija, iznijet je prijedlog za podizanje nove građanske lože i Casina dei Nobili u Poreču.[8] Ovim projektom je digitalizirana dokumentacija koja se odnosi na Casino dei Nobili, a posebno na Statut.

Porečki dokumenti uglavnom pripadaju prvoj polovici 19. stoljeća. Radi se najčešće o papirima koji se tiču kuća i parcela koje je obitelj posjedovala u gradu. Ne nedostaju sporovi oko vrtova, ali i spor kojeg je pokrenuo Religijski fond protiv Giampaola Polesinija i nasljednika zbog štete koju su nanijeli biskupskoj palači u Poreču, a radi se o dokumentima koji su sastavljeni između 1820. i 1862. godine. Za proučavanje urbanizma Poreča korisni su crteži objekata koje su naručili Polesinijevi i koje ovom prilikom prikazujemo. Radi se o nerealiziranom projektu, ali koji dobro predstavlja interese i poduzetničke aktivnost obitelji.

Na kraju možemo zaključiti kako su iz Arhiva Polesini proizašle nove informacije o Poreču i o njegovom teritoriju tijekom 18. i 19. stoljeću i kako se ovo istraživanje fundusa pokazalo vrlo korisnim za jednu buduću cjelovitu objavu i transkripciju najznačajnijih dokumenata Arhiva.

 

Virtualna izložba 

 

Bibliografija:

 

Bertoša 2008: "Non è d'uopo, che gli agricoltori sieno filosofi, ma pure in certo senso dovrebbero esserlo", Atti del Centro di ricerche storiche di Rovigno, vol. XXXVIII, str. 179-214.

Deschmann, Dorsi, Sablich, Zocconi 2004, L'Archivio Polesini, Lettere 1796-1798, Tomo II, Trst.

Deschmann, Dorsi, Sablich, Zocconi 2005, L'Archivio Polesini, Indice delle lettere 1796-1798, Trst. 

Deschmann, Dorsi, Sablich, Zocconi 2007, L'Archivio Polesini. Mappe e catastico: un percorso di ricerca, Trst.

Deschmann, Dorsi, Sablich, Zocconi 2009, L'Archivio Polesini. Il patrimonio di famiglia. Inventario, Trst.

Deschmann, Dorsi, Sablich, Zocconi 2010, L'Archivio Polesini. Inventario della corrispondenza, Trst.

De Franceschi 1950: La loggia civica e la società del casino di Parenzo, Pagine Istriane, I, N. 3, p. 36-40.

Kandler 1846: Statuti municipali della cità di Parenzo nell'Istria, Trst.

Stancovich 1829: Biografia degli uomini distini dell'Istria, III, Trst.

Vidulli Torlo 2004, La famiglia Polesini, in Deschmann, Dorsi, Sablich, Zocconi 2004, L'Archivio Polesini, Lettere 1796-1798, Tomo II, Trst, str. III-XXXI.

Zjačić 1979, Statut grada Poreča iz 1363., Monumenta historico-juridica slavorum meridionalium, XIII, str. 7-203.  

 



[1] Za Archivi Polesini: Deschmann et alii 2004, Deschmann et alii 2005, Deschmann et alii 2007, Deschmann et alii 2009, Deschmann et alii 2010. 

[2] Deschmann et alii 2009.

[3] Vidulli Torlo 2004, str. XXXII.

[4] Deschmann et alii 2009, str. XVI.

[5] Za statut Poreča pogledati Kandler 1846., Zjačić 1979.

[6] Stancovich 1829, str. 236-241.

[7] Bertoša 2008, str. 183.

[8] De Franceschi 1950. 

 

 

Realizirano sredstvima Regije Veneto na temelju regionalnog zakona br. 15/1994

Copyright © Zavičajni muzej Poreštine | Museo del territorio parentino, 2020

 

Fotogalerija
Isola San Nicolo'  Isola San Nicolo' Isola S. Nicolo
Isola San Nicolo Isola San Nicola Casinio dei nobili_1
Casino dei nobili_2 Casino dei nobili 3 Casino dei nobili 4
Casino dei nobili _5 Casino dei nobili-6 Casino dei nobili_7
Casino dei nobili_8 Casino dei nobili_9 Casino dei nobili_10
Casino dei nobili_11 Casino dei nobili_12 Casino dei nobili_13
Casino dei nobili_14 Casino dei nobili_15 Casino dei nobili_16
Casino dei nobili_17 Casino dei nobili_18 Casino dei nobili_19
Schizzi di progetto di chiusura con un muro di fabbrica del fondo Cimarè , proprietaria la Nobile fa Contratto di affitanza 1861_1 Contratto di affitanza 1861_2
Contratto di affitanza 1861_3 Contratto di affitanza 1861_4 Contratto di affitanza 1861_5
Contratto di affitanza 1861_6 Contratto di affitanza 1861_7 Discorso del Marchese Gio. Poalo Polesini_1
Discorso del Marchese Gio. Poalo Polesini_2